Put koji stanica prolazi u 28 dana:
1 Dijeljenje keratinocita u bazalnom sloju
2 Diferencijacija
Nakon što keratinociti napuste bazalni sloj kože, kreće proces diferencijacije koji se naziva keratinizacija. Keratinizacijom dolazi do promjena koje rezultiraju sintezom jedinstvenih proteina (keratin) i lučenjem specifičnih lipida, koji imaju ključnu ulogu u zaštiti epidermalnog sloja.
3 Korneociti
Terminalno diferencirani keratinociti su mrtve stanice ispunjene keratinskim proteinima. Korneociti nastaju pretvorbom iz keratinocita prilikom koje dolazi do gubitka stanične jezgre i organela.
4 Deskvamacija
Drugi naziv za ljuštenje površinskih slojeva kože (rožnatog sloja epidermisa). Nepravilna deskvamacija dovodi do začepljenih pora i upalnih procesa na koži.
Stanjuju li keratolitici i retinoidi kožu? Odgovor je ne! Ravnoteža između procesa proliferacije i ljuštenja kože koje rezultira cjelovitim obnavljanjem kože otprilike svakih 28 dana, osigurava konstantnu debljinu epidermisa.
Kongenitalna analgezija je rijedak i opasan poremećaj kod kojeg pojedinici ne osjećaju bol. Ne reagiraju na nikakve vanjske podražaje i nikada ne osjećaju fizičku bol.
Kongenitalna analgezija je rijedak i opasan poremećaj kod kojeg pojedinici ne osjećaju bol. Ne reagiraju na nikakve vanjske podražaje i nikada ne osjećaju fizičku bol.
Vanjski, površinski sloj kože kojeg vidimo na sebi i drugima, za koji se svakodnevno brinemo, koji je u izravnom dodiru s okolinom i koji čuva integritet kože. Zadržava vodu u tijelu, štiti od infekcija i štetnih vanjskih utjecaja. Ne sadrži krvne žile i živčane završetke.
Prekriven je hidrolipidnom zaštitnom barijerom koja osigurava mekoću i dodatno štiti protiv invazije patogena. Hidrolipidna barijera se sastoji od sebuma, vode i mliječne kiseline.
Ova barijera osigurava zdravu kožu koja ima blago kiseli pH oko 5.5.
Površinski mrtvi sloj s 25 do 30 slojeva stanica. Stanice se u ovom sloju ljušte, a zamjenjuju ih stanice iz zrnatog ili svijetlog sloja kod stopala i dlanova. Ovdje nalazimo i otvore žlijezda lojnica i znojnica.
Dodatni sloj na koži stopala i dlanova koja su izložena trenju i vanjskim pritiscima, s gusto poredanim stanicama.
Sloj u kojem stanice postaju plosnatije i generiraju velike količine keratina.
Sloj u kojem keratinociti započinju sintezu keratina.
Posljednji sloj u kojem se proizvode keratinociti i melanociti.
Albino koža ne proizvodi melanin.
Unutarnji, čvrsti, najdeblji sloj kože između epidermisa i subkutisa, građen od vezivnog tkiva, pomaže održavati volumen kože, podupire epidermis i ublažava udarce i ozljede.
Protein koji osigurava strukturnu podršku i snagu kože
Protein koji omogućuje elastičnost kože
Tvore finu mrežu koja djeluje potporno
Stanice koje su neophodne za zacjeljivanje rana
Stanice koje proizvode histamin i heparin kao odgovor na izloženost patogenima
Stanice koje se mobiliziraju iz krvnih žila u okolna tkiva kao odgovor na traumu
Elastinska vlakna mogu popucati, npr. u trudnoći, što rezultira svijetlim linijama koje prepoznajemo kao strije.
Smještene su uz korijen dlake, stvaraju i odvode sebum na površinu kože. Koža na licu i tjemenu sadrži najviše žlijezda lojnica, dok ih uopće nemamo na dlanovima i tabanima.
Ovisno o aktivnosti žlijezda lojnica, odnosno stupnju masnoće, razlikujemo normalnu, masnu, mješovitu i suhu kožu.
Stvaraju i odvode znoj na površinu kože.
Znoj se sastoji od 99% vode, a preostalih 1% čine natrij, urea, mliječna kiselina i kalij.
U umjerenim klimatskim uvjetima proizvodimo u prosjeku 500 ml znoja dnevno, bez obzira je li nam vruće ili ne. Ta količina može porasti na čak 10 ili više litara dnevno u vrućoj klimi, tijekom konzumacije začinjene hrane i vježbanja.
Svaka osoba ima oko 2 – 5 milijuna žlijezda znojnica po cijelom tijelu, a najviše ih je ispod ruku, na dlanovima i na tabanima.
Mehanoreceptori reagiraju na mehaničke podražaje poput dodira, tlaka i vibracije.
Termoreceptori su slobodni živčani završeci koji razlikuju toplo i hladno.
Nociceptori osjećaju bol i osjetljivi su na faktore koji oštećuju tkivo, na primjer udarac.
Opskrbljuju kožu hranjivim tvarima i kisikom te odvode stanični otpad i nusprodukte. Krvne žile također prenose vitamin D stvoren u koži do ostatka tijela.
Osiguravaju protok limfe, mliječne tvari koja sadrži stanice imunološkog sustava koje se bore protiv infekcije i napadajućih mikroorganizama.
Smještene su uz korijen dlake, stvaraju i odvode sebum na površinu kože. Koža na licu i tjemenu sadrži najviše žlijezda lojnica, dok ih uopće nemamo na dlanovima i tabanima.
Ovisno o aktivnosti žlijezda lojnica, odnosno stupnju masnoće, razlikujemo normalnu, masnu, mješovitu i suhu kožu.
Stvaraju i odvode znoj na površinu kože.
Znoj se sastoji od 99% vode, a preostalih 1% čine natrij, urea, mliječna kiselina i kalij.
U umjerenim klimatskim uvjetima proizvodimo u prosjeku 500 ml znoja dnevno, bez obzira je li nam vruće ili ne. Ta količina može porasti na čak 10 ili više litara dnevno u vrućoj klimi, tijekom konzumacije začinjene hrane i vježbanja.
Svaka osoba ima oko 2 – 5 milijuna žlijezda znojnica po cijelom tijelu, a najviše ih je ispod ruku, na dlanovima i na tabanima.
Mehanoreceptori reagiraju na mehaničke podražaje poput dodira, tlaka i vibracije.
Termoreceptori su slobodni živčani završeci koji razlikuju toplo i hladno.
Nociceptori osjećaju bol i osjetljivi su na faktore koji oštećuju tkivo, na primjer udarac.
Opskrbljuju kožu hranjivim tvarima i kisikom te odvode stanični otpad i nusprodukte. Krvne žile također prenose vitamin D stvoren u koži do ostatka tijela.
Osiguravaju protok limfe, mliječne tvari koja sadrži stanice imunološkog sustava koje se bore protiv infekcije i napadajućih mikroorganizama.
Dlake su sačinjene od keratina i prisutne na cijelom tijelu osim na dlanovima i tabanima.
Svaka dlaka ima svoj folikul, živac i opskrbu krvlju iz dermisa.
Fine dlačice u nosnoj šupljini nazivamo vibrise (vibrissae), a dlake u vanjskom uhu tragi.
Boja dlake, odnosno vlasi, ovisi o količini melanina u folikulu, a starenjem dlake sijede zbog nakupljanja zraka i smanjenja količine melanina.
Hirzutizam je naziv za pretjeranu dlakavost kod žena koja najčešće nastaje kao rezultat genetskih ili hormonalnih čimbenika.
Subkutis ili potkožno tkivo je najdublji sloj kože. Tehnički nije dio kože, ali pomaže pričvrstiti dermis na ostatak tijela te služi kao izolacijski štit.
Subkutis je sastavljen od:
Na količinu masnog tkiva u ovom sloju utječu genetika, prehrana i stil života.
Visoke razine masnoće pomažu u izolaciji tijela, djeluju kao zaštita za naše kosti i mišiće te sprječavaju gubitak topline. Masni sloj također djeluje kao amortizer za udarce te kao pričuva u slučaju nedostatka energije.
Arterije i vene u subkutisu povezane su s malim arteriolama i kapilarima, koje opskrbljuju dermis krvlju.
Kod muškaraca ovaj je sloj najdeblji na trbuhu i ramenima, a kod žena na bokovima, bedrima i stražnjici.
Drugi naziv za subkutis je hipodermis.
Stanjivanje subkutisa s godinama jedan je od razloga zašto su stariji ljudi skloniji hipotermiji.
Stanjivanje subkutisa s godinama jedan je od razloga zašto su stariji ljudi skloniji hipotermiji.
Određeni faktori mogu imati velik utjecaj na izgled i zdravlje kože. Sami ne možemo utjecati na unutarnje faktore, ali vanjskih faktora moramo biti svjesni kako bismo kožu maksimalno održavali zdravom i očuvanom.
Čvrstoću koži daje KERATIN – netopljivi protein strukturalne i protekivne funkcije
Iznimno važna funkcija kože je održavanje temperature tijela na oko 37°C. Ova temperatura je nužna za normalno funkcioniranje staničnih enzima u tijelu.
Hipotalamus (termoregulacijski centar u mozgu) regulira promjene unutar kože obzirom na promjene u temperaturi iz okoliša.
Kada temperatura tijela raste, krv prenosi toplinu na površinu kože. Krvne žile se šire i koža postaje topla na dodir i roze do crvene boje.
Konvekcija
toplina se gubi strujanjem/gibanjem zraka
Kondukcija
toplina se gubi u direktnom kontaktu kože sa hladnim objektima
Radijacija
zračenje topline smanjuje unutarnju energiju tijela
Evaporacija
voda konstantno hlapi s površine tijela što uzrokuje kontinuirani gubitak topline
Primjerice, u doticaju kože s hladnom vodom opskrba kože krvlju i proizvodnja znoja se smanjuju. Na taj se način toplina zadržava u dubljim slojevima tijela, bliže unutarnjim organima koji su dodatno zaštićeni masnim tkivom.
Tijelo aktivira dlake na površini kože: skupina malih mišića podiže dlaku vertikalno u odnosu na kožu – ježenje (kod životinja to ima puno veći toplinski efekt na kožu).
Drhtanje se pojavljuje kao reakcija kada se tijelo pothladi. Radi se o nenamjernoj mišićnoj reakciji u obliku kontrakcije kojoj je cilj proizvesti toplinu.
Gornji sloj epidermisa dom je milijunima mikroorganizama – bakterija, gljiva, parazita i virusa koji žive u zajednici koja se naziva mikrobiom kože. Mikrobiom kože uči naš imunološki sustav kako da se obrani od patogena koji uzrokuju bolesti.
Većina je ljudi dom sličnoj, ali ne i identičnoj zajednici mikroorganizama koji obitavaju na našoj koži. Neke su razlike nastale zbog starosti i okoline.
Dob, spol i etnička pripadnost najvažniji su čimbenici koji su specifični za pojedinačnog domaćina i utječu na mikrobiom kože.
Već pri porodu dolazi do inicijalne kolonizacije kože novorođenčeta, čiji se mikrobiom odrastanjem razvija.
Nakon rođenja, ključni čimbenici koji utječu na rast mikroba na koži uključuju:
Glavni mikroorganizmi na koži su:
Kožu možemo topografski podijeliti na tri područja: suha, vlažna i masna područja. Ovisno o uvjetima koji prevladavaju na određenim dijelovima na koži, mijenja se sastav mikrobioma.
Suha područja su potkoljenice, stražnjica, donji dio leđa i vršci prstiju šaka. Na suhim područjima nalazi se najraznovrsniji i najnestabilniji mikrobiom.
Pronalazimo:
Vlažna područja su npr. pazušne jame, prepone, pupak. Tu obitavaju najčešće:
Na masnim područjima kao što su npr. čelo, nosna krila, iza uha, leđa, mikrobiom je najstabilniji zbog specifičnih uvjeta koji odgovaraju:
Ljudi žive u simbiozi s mikroorganizmima. Simbioza je bliska, često dugotrajna interakcija dvaju organizama različitih vrsta, zbog obostrane koristi. Koža bakterijama pruža stanište i hranjive sastojke, dok bakterije štite kožu, a time i tijelo, od prodiranja patogena – klica koje uzrokuju bolesti.
Prečestim čišćenjem kože lužnatim proizvodima i čestom upotrebom antibiotika može doći do poremećaja mikrobioma – disbioze što je stanje slabe raznolikosti mikrobioma i preduvjet je za nastanak određenih kožnih bolesti.
Pjegica koja je neponovljiva. Madež koji ne dijelimo ni sa kim. Bora koja priča samo našu priču. Ožiljak koji otkriva da iza nas stoji iskustvo. Koža nas čini jedinstvenima.
Često očekujemo od nje da bude savršena. Često ju krivimo za vlastitu nesigurnost, no nije li zapravo savršena? Osim što je organ bez kojeg ne bismo preživjeli ni jednu stotinku sekunde, bez nje ne bismo prepoznali dodir, ne bismo bili u mogućnosti zacijeliti, toplo i hladno koštalo bi nas života… ne bismo imali povijest niti priču, ne bismo nikome ničime pripadali.
Smećkaste mrljice na koži koje nastaju uslijed hiperprodukcije melanina zbog izlaganja UV zračenju, ali i zbog genetske predispozicije i tijekom hormonalnih promjena u trudnoći.
Dobroćudne, vrlo česte promjene na koži. Riječ je o malim, obično tamnosmeđim do crnim kožnim izraslinama koje se razvijaju iz melanocita.
Autoimuna promjena, gubitak kožnih melanocita koji uzrokuje stvaranje različito velikih područja depigmentacije kože. Pogađa 0,5 do 2% ljudi.
Kronično, vaskularno oboljenje kože kojeg karakterizira crvenilo središnjeg dijela lica (obrazi, nos).
Najčešće oboljenje kože, sve češće prisutno i u odrasloj dobi. Akne se javljaju kada se folikuli dlake začepe kombinacijom mrtvih stanica i sebuma.
Ružičaste ili smećkaste mrljice koje zaostaju na koži nakon akne.
Linije, odnosno nabori na površini kože koje se pojačano javljaju nakon 25. godine života, i to primarno na licu (uz vrat i ruke) jer upravo na licu postoji značajna mimika i značajno je izloženo štetnom UV zračenju. Okolišni i genetski čimbenici, ali i način života koji uključuje pušenje i konzumaciju alkohola, dehidraciju, nezdrave životne navike i dugotrajnu izloženost suncu, značajno utječu na preuranjeni razvoj bora.
Normalna struktura kože. Omogućuju znoju i sebumu da izađu na površinu kože, hlade i održavaju kožu zdravom. Mogu biti proširene kod pojedinaca s pojačanim lučenjem sebuma, ali i zrela koža zbog propadanja potporne strukture dermisa može pokazivati znakove širenja pora.
Bilo koja ozljeda kože, poput posjekotine i opekline, koja zahvaća retikularni sloj kože, zacijelit će ožiljkom.
Glatke, blago ružičaste i izdignute izrasline vezivnog tkiva koje se šire, a nastaju iznad područja ozljede ili preko kirurških rana.
Boja koja otkriva pripadnost obitelji, rasi, ovoj planeti. Varijacije u boji ljudske kože su njezino evolucijsko obilježje i svojstvo prilagodljivosti koje korelira sa specifičnim geografskim karakteristikama i količini izloženosti, a time i otpornosti prema suncu.
Indicira tko je, ovisno o fenotipu, sklon izgorjeti na suncu, a povećani rizik od opekline uslijed nezaštićenog izlaganja UV zračenju može povećati rizik za obolijevanje od raka kože.
Tip I
blijeda, bijela koža, lako izgori na suncu, nikad ne tamni
Tip II
bijela, svijetla koža, obično izgori na suncu, teško tamni
Tip III
svijetla do maslinasta koža, ponekad izgori na suncu, polako tamni
Tip IV
srednje smeđa koža, rijetko izgori na suncu, brzo tamni
Tip V
smeđa do tamnosmeđa koža, rijetko izgori na suncu, tamni lako i brzo
Tip VI
tamnosmeđa do crna koža, nikad ne izgori na suncu, tamni izrazito lako
Oni među nama koji imaju više melanina (tamna koža, kosa, oči) imaju nešto bolju prirodnu zaštitu od negativnog djelovanja UV zračenja od izrazito svjetloputih ljudi. No, UV oštećenje nije uvijek vidljivo golim okom i zato je fotozaštita kod izlaganja suncu bitna.
Svi fototipovi, čak i fototipovi V i VI, mogu razviti rak kože, a također mogu pokazivati i znakove preuranjenog starenja kože kao rezultat pretjerane izloženosti UV zračenju.